intervju

RAZGOVOR S POVODOM: EKREM DUPANOVIĆ

Kontinuirana podrška regionalnoj komunikacijskoj industriji

Ekrem Dupanović, izdavač i glavni urednik regionalnog internet portala Media Marketing, Art&Business i Woman.Comm,  jedan od najznačajnijih marketing stručnjaka u regionu,  dobitnik je nagrade za životno delo PRO.PR Awards, jedinog programa nagrađivanja na području komunikacijskog menadžmenta koji se dodeljuje pojedincima, a ne projektima, koji su svojim radom, profesionalnošću i ljubavlju odani komunikacijskim procesima ….čovek koga u regiji  svi   znaju i koji svakog zna…

Ekrem Dupanović: Osjećanja su bila pomiješana. Bilo je i sjete, i nostalgije… Tih dana u Tuhelju sam malo vrtio film unazad i, da budem iskren, pomalo mi žao što je naša industrija izgubila kreativno uzbuđenje koje smo u njoj živjeli prije 30 ili 40 pa i više godina. Oglašavanje je nekada bilo gospodski posao. Družili smo se sa svojim klijentima, noći sa njima provodili u kafanama i “umirali” u kreativnim idejama. Danas to nije tako.

Što se tiče ispunjenosti koju pominjete u svom pitanju, da, ja se osjećam ispunjenim čovjekom. Za tri godine ću napuniti 50 godina u ovoj profesiji. Nisam se umorio, nisam se ni zasitio. Zapravo, mislim da su najuzbudljivije godine tek ispred mene. Radujem se svakom novom danu i beskrajno uživam u tome što radim.

Šta su nagrade u vrijednosnom sistemu? Veoma ih cijenim. Ja sam u svom životu dodijelio preko sto nagrada i uvijek sam ih više volio davati nego primati. PRO PR Infigo nagradi sam se posebno obradovao jer je nisam očekivao. Nagradu je napravio student riječke likovne akademije. To je jedna šaka između dva stakla. Kada mi je uručivao nagradu Danijel Koletić je kazao: “Ovo je tvoja ruka kojom miluješ regionalnu komunikacijsku industriju dajući joj svakodnevno podršku.” Ta je Danijelova rečenica u meni izazvala bujicu emocija.

Prilikom dogovora za ovaj razgovor rekli ste “nemam pojma što mi toliko ljudi čestita, ne kanim još u penziju”.  Po načinu na koji decenijama pristupate poslu, spadate svakako u onu vrstu ljudi koja ne odlazi u penziju.  Kad notirate pluseve i minuse u vašoj bogatoj profesionalnoj karijeri, šta stavljate na vrh postignuća, a gde mislite da još niste doveli priču do kraja?

Ekrem Dupanović: Kada vam počnu davati nagrade za životno djelo, shvatite to kao poruku da je vrijeme da odete u penziju. Rekao sam već kako mislim da moje najuzbudljivije godine tek dolaze, znači ne idem u penziju. Ja u penziju mogu otići samo na silu (zdravlje), ili kad shvatim da sam svima dozlogrdio i da je vrijeme da se zaista povučem. Fudbaler treba da prestane igrati kada na oproštajnoj utakmici može vrhunski odigrati jedno poluvrijeme, a ne kada se jedva vuče po terenu deset minuta. Nadam se da ću znati prepoznati taj trenutak kada je vrijeme da odem i prije nego što me drugi otjeraju.

Pri kraju sam sa pisanjem knjige Hotel Jugoslavija. Bit će to 100 najuzbudljivijih priča iz mog poslovnog života. Znam šta sam radio proteklih više od četiri i po decenije i jako se dobro sjećam svih pluseva i minusa. Ja još nisam doživio vrhunac i nisam doveo mnoge piče do kraja. Ono na šta sam zaista ponosan, to je posvećenost advertising i komunikacijskoj industriji. Nikada ništa nisam uradio što bi moglo štetiti našoj struci već sam uvijek nastojao da je podržim u njenom razvoju. Pomagao sam svakome koliko god sam mogao. Nikada nisam radio nešto što je neko drugi radio prije mene, ili barem nisam to radio na isti način. Ponosan sam na činjenicu da regionalna komunikacijska industrija zadnjih šest godina, od kako svakog dana objavljujemo nove sadržaje na portal Media Marketing, izgleda makar malo drugačije nego što bi izgledala da portala nema. To je ono što su mi ljudi koje čak i ne poznajem pisali čestitatjući mi na PRO PR nagradi. Zahvaljujući portalu Slovenci znaju šta se događa u Srbiji, Bosanci šta se događa u Hrvatskoj itd. Povezali smo ljude, povezali smo neke agencije sa klijentima sa kojima već par godina dobro saradjuju, podizali smo optimizam u vrijeme najveće krize. Na to sam jako ponosan.

Razgovarala: Stana Šehalić

Podelite tekst!