Intervjui

Kreativnost u službi čovečanstva i zaštite zdravlja

Godinu dana s koronom: Veljko Golubović, Izvršni kreativni direktor agencije New Moment Beograd

Ovih dana i oficijelno se navršila godina dana kako poslujemo u vanrednim okolnostima, sa restrikcijama koje je nametnula epidemija izazvana korona virusom. Koliko su se i na koji način ova ograničenja odrazila na poslovanje vaše kompanije?

Nakon godinu dana, ispostavilo se da agencijsko poslovanje u najvećoj meri zavisi od spremnosti klijenta da se prilagodi novoj situaciji, od digitalnog potencijala i agilnosti kompanije, kao i od njihove poslovne strategije – da li će čekati da se nevreme stiša ili će biti preduzimljivi i smelo se upustiti u jednu potpuno novu situaciju. U početku je većina njih nastupila obazrivo, s idejom da će za dva-tri meseca sve biti završeno i vratiti se na staro. Kada se kriza nastavila, svi su postali svesni da ne mogu više čekati i počeli su da se prilagođavaju. Sada je već jasno da epidemija postavlja nove norme, da stari planovi više ne važe, da se formiraju nova pravila i da nema više povratka na staro. Planeta se neće zavrteti unazad, to je sigurno.

Kojim merama ste pribegli, mimo onih koje su odlukama Vlade Srbije bile obavezne?

Ne bih to nazivao merama, taj termin više ide uz neke krute, autoritarne sisteme nego uz kreativne agencije. To su bila uputstva, preporuke, zajednički dogovori šta je najbolje učiniti u novonastaloj situaciji i kako da ljudi i klijenti budu što manje pogodjeni novonastalim okolnostima. Pribegli smo razumevanju, to je nekako prava reč. Razumevanje za uznemirenost, neizvesnost, uplašenost, zabrinutost, paniku, depresiju, za sve ono što je ovakav trenutak doneo ljudima. Bilo je važno da imamo razumevanja jedni za druge.

Da li ste očekivali da će pandemija trajati ovoliko dugo i kako ste poslovanje pripremali na „duže restriktivne staze“?

Ne, niko to nije očekivao, osim možda mene. Meni je još u decembru 2019. virus privukao pažnju, pa sam, verovatno zato, bio uvereniji da će se kriza produbiti i potrajati. Generalno, niko ne voli da čuje loše vesti i negativne prognoze, tako da je realno bilo nemoguće reći da će epidemija proslaviti svoj prvi rođendan sa nama. Ali eto, i dalje je tu sa nama, utiče na naše živote, uništava kulturu i društveni život i cepa svakodnevicu po šavovima.

S obzirom da industrija počiva na kreativnosti, kakav je bio kreativni odgovor na pandemiju? Da li je zapravo uopšte moguć takav odgovor ili je u pitanju tek prilagođavanje okolnostima?

Kreativni odgovor je bio sasvim jasan i izveden na najdirektiniji način. Globalni problem je uslovio da gotovo sve agencije dobiju iste brifove. Čak su na samom početku i Ujedinjene nacije pozvale kreativne direktore iz celog sveta da dobrovoljno nadgledaju rad agencija koje su UN brifirale, da pomognu da kampanje koje podižu svest o pandemiji ostvare što bolji rezultat. I bilo je i zadovoljstvo i obaveza raditi na tome. Solidarnost se pokazala kao presudna u ovakvim okolnostima. Kreativnost je stavljena u službu čovečanstva i zaštite zdravlja. Svesno ili ne, advertajzing je menjao svet: uvodio socijalnu distancu, poručivao ljudima da ostanu kod kuće, slavio lekare, stvarao surogate pravom životu, postavljao temelje novoj normalnosti i medju prvima kročio u kovid zonu.

Sada, kada je izvesno da će u manjoj ili većoj meri, ograničenja trajati tokom cele godine, kako ste planirali vaše godišnje aktivnosti? Na čemu je fokus? A šta ste definitivno morali da arhivirate u poslovnom portfoliu za neka bolja buduća vremena?

Nije sad vreme za dugoročne planove, nema uslova za to. Bitnije od toga je da budete fleksibilni, adaptibilni, agilni i spremni na promenu plana. Stvari se menjaju na nedeljnom nivou, stabilni periodi su veoma kratki da bi garantovali uspeh fiksiranih planova. Promena je ključna reč u ovom trenutku i ne bi bilo dobro grčevito se držati samo jedne vizije ili stajati u mestu. Nema ni arhiviranja, sve je u igri. Samo je pitanje kada šta treba učiniti, koji je pravi momenat za pravu stvar. Isto tako je bitno imati u vidu promene koje se dešavaju na tržištima, a posebno one koje se dešavaju u glavama potrošača. I naša industrija treba da se promeni, ni ona nije imuna na ovaj virus.

UEPS je uprkos svemu održao svoj tradicionalni konkurs, na koji je prispeo zavidan broj radova (što govori u prilog vitalnosti industrije), obavljeno je žiriranje, i proglašeni dobitnici priznanja, s tim da je svečano uručenje planirano za period proleća, kad se epidemiološka situacija poboljša. Koliko je, po vama, važno postojanje ovakvih aktivnosti i udruženja koje objedinjava marketinške poslenike?

Ne znam, pričao sam sa kolegama o tome da li treba održavati takmičenja i festivale u vremenu kada smo okruženi ljudskim tragedijama, kada aplaudiramo lekarima dok smo zaključani u svojim stanovima, kada je egzistencijalna kriza ekstremno izražena i mislim da je prošla godina bila pogrešan trenutak za to. I ta reč „vitalnost“ dobija jedno potpuno izmenjeno, surovo značenje u kontekstu pandemije. Nekako nije bilo vreme za to. Bilo je vreme da Udruženje da sebi drugačiju ulogu u godini krize, da baš zato što objedinjava sve, UEPS postane faktor solidarnosti, razmene mišljenja, pronalaženja zajedničke strategije za lakše prevazilaženje problema, da najiskusniji daju savete, da industrija samu sebe zaštiti i da bude primer drugima.

Vaš, sasvim lični pogled na koronu?

Kriza je velika i ne deluje mi da će sa nestankom virusa nestati i problemi u koje je civilizacija zapala. Jedna druga tiha pandemija se širi planetom, a njene prave razmere će se videti tek nakon odlaska korona virusa sa scene. U pitanju je naravno mentalno zdravlje, jer ovako duga izloženost opasnosti, stanje anksioznosti, izolacije, prekida socijalnih interakcija, ukidanja kulture, nemanja prilika da obnovite svoju duševnu energiju i još mnogo toga, sve to zajedno donosi nam jedan ogroman talas koji razara ljudsko biće. Svi su epidemiju proglasili „ratom protiv nevidljivog neprijatelja“, a rat u čoveku budi i ono najgore i ono najbolje. Zato treba delovati preventivno što pre, ne čekati da epidemija prestane, već svako koliko može. Solidarnost, znanje, odgovornost i, pre svega, humanost bi trebalo da postanu naši principi da bismo mogli da nastavimo dalje. Svet se menja i sada imamo priliku da ga konačno sustignemo. Globalni „reset“ je pred nama, a to znači da sledi novi početak za sve. Pa zašto onda ne bismo ovoga puta došli spremni na start.