Veruj u nešto, makar žrtvovao sve
Bojan Balaž je rukovodilac marketinga Mokrogorske škole menadžmenta. Najvažnija oblast marketinga za koju je zadužen u MŠM je uspostavljanje i razvijanje odnosa sa institucionalnim partnerima kao što su bilateralne privredne komore, profesionalna udruženja, mediji, javne ustanove i pojedinci. Višegodišnje profesionalno iskustvo u organizovanju formalnih i neformalnih događaja ga je preporučilo za domaćina Vivaldi biznis foruma koji se od 2009. održavaju četiri puta godišnje u bajkovitom ambijentu Mokre gore.
Sa Bojanom smo razgovarali povodom predstojećeg Letnjeg Vivaldi CMO foruma, koji se održava od 19 – 21. juna u Mokroj Gori a koji je izazvao veliku pažnju i interesovanje domaće marketing zajednice.
Tema ovogodišnjeg Letnjeg Vivaldi CMO foruma je kako da čujemo i saslušamo jedni druge. Čime ste kao organizatori bili inspirani da pokrenete ovu temu odnosno kako se danas čujemo? I – da li se uopšte slušamo u prilično zaglušujućoj buci koja, stiče se utisak, nikad nije bila veća?
MŠM pripada onoj vrsti malobrojnih organizacija u čijem se radu sve vrti oko misije tj. svrhe zbog koje je i osnovana, a to je rad na uspostavljanju društva blagostanja. Marketing je kao osnovna menadžment disciplina svakako u fokusu našeg interesovanja, a brend kao njegov najpotentniji činilac u tom smislu ima istaknuto mesto.
Možemo da se svi zajedno u marketing zajednici uljuljkujemo sa realnim i fabrikovanim podacima o uspehu, ali ostaje činjenica da nam ljudi kao profesiji malo ili uopšte ne veruju. ROI, reach, share, EBITDA znače mnogo i ništa ako nema svrhe postojanja brenda, i to svrhe za sve njegove stejkholdere, a naročito publiku kojoj se obraća.
U najavi teme odnosno foruma kaže se da je “nekoliko puta u istoriji, advertajzing postajao industrija obmane a da je danas palica u rukama publike”? Koliko je to veliki izazov za advertajzing industriju i kako se ona prilagođava novonastaloj situaciji?
Citiraću koselektora CMO foruma, Bojana Joksimovića koji je u najavi svog predavanja izrekao po meni najbolju definiciju marketinga u Srbiji (a verovatno i šire):
‘’Dakle, marketing je kao moćan lek sa potencijalno ozbiljnim sporednim efektima, ali u stvarnosti nema ni glavnih efekata ni nuspojava…’’
Suština je u tome da treba manje da se bavimo predstavljanjem kompanije publici a više zastupanjem interesa publike u kompanijama u kojim delujemo.
Okupili ste značajna imena domaće marketing zajednice koja će, svako iz svog ugla, govoriti o brendovima današnjice i strategijama profesionalaca u okruženju u kom je publika aktivni deo tima. Šta bi mogao biti ključni benefit koji će prisutni poneti sa ovog foruma?
Nisam siguran da li je većina marketing profesionalaca u potpunosti svesna magnitude izazova u kom se nalazi, u tom smislu predstojeći CMO forum bi mogao da bude koristan. Forum nije mesto na kom učesnici traže ‘’silver bullet’’ rešenje niti je moguće da ga dobiju, već se fokusiramo na osvetljavanje izazova i motivaciju za pokretanja na njihovo rešavanje.
Ključ uspeha i decenijskog trajanja Vivaldi biznis foruma je poslovno povezivanje (networking) u neformalnoj atmosferi Mokre Gore. Tokom tri dana trajanja dolazi do suštinskog povezivanja među učesnicima što dovodi do trajnih poslovnih i često prijateljskih veza, koje svima koriste u razvoju poslovanja i karijere.
Da li će možda biti makar malo jasnije kako izbeći zamku blokiranja marketinških sadržaja jer istraživanja pokazuju da 60% populacije pokazuje ozbiljan otpor prema marketingu, a čak 70% populacije je zainteresovano za proizvode koji im pomažu da preskaču ili blokiraju marketinške sadržaje?
To jeste okvir u kom delujemo : televizija se gleda sa premotavanjem unazad preskačući reklame, You tube uz Ad blocker, na radiju se menjaju stanice kad su reklame. Na taktičkom planu nikako da se odviknemo od tzv. prekidajućeg marketinga a na strategijskom u fokusu su brojevi a ne ljudi. Dok je tako i rezultati istraživanja koje ste naveli će biti isti ili slični.
Kakav bi profil danas trebalo da ima marketing stručnjak koji zna odgovore na izazove savremenog doba?
Ni jedan pojedinac nije u stanju da se nosi sa lepezom tržištnih izazova koji ga okružuju. Do odgovora mogu da dođu samo timovi sastavljeni od ljudi različitih znanja, osobina i interesovanja. Ipak, rekao bih da su dve osobine ključne, empatija i razumevanje šire slike. Pod empatijom podrazumevam orijentaciju na ljude a ne brojeve, a kad kažem šira slika, mislim pre svega na razumevanje interesa svih stejholdera u nekom procesu.
Šta veliki brendovi imaju zajedničko što ih čini velikim, odnosno šta se može naučiti iz lekcija uspešnih marketinških strategija?
Kad kažete ‘’veliki brendovi’’ verovatno mislite na NIKE ili APPLE. Zaista, NIKE je prošle godine pokazao kako jedan brend i u teškim trenucima stoji iza svoje misije tj. svrhe postojanja, sa kampanjom Veruj u nešto, makar žrtvovao sve.
Ne moramo da idemo tako daleko, imamo i u našem dvorištu primere velikih brendova, kao što je Metalac, koji traje već 60 godina, a traje i razvija se jer u potpunosti žive svoju misiju. Misiju u kojoj kažu da postoje da bi stvarali vrednost za kupce, vlasnike i zaposlene. To da neka kompanija stavi i zaposlene u misiju nije čest slučaj, a od suštinske je važnosti za vezivanje za brend i rad na njegovom očuvanju i unapređenju.
Iz vašeg ugla – jedan mali pogled na domaću scenu tržišnih komunikacija. Šta su nam potencijali, a šta je ono što kolektivno treba da unapređujemo?
Dinamična i fragmentirana. Veliki broj različitih agencija, konsultanata, profesionalnih udruženja i organizacija, što ne mora nužno da bude loše. Iako je takvo okruženje teže za rad, veći broj fokusiranih igrača može adekvatnije da odgovori na miko potrebe i interese. Jedini izazov je u kreiranju partnerskog a ne ‘’da komšiji crkne krava’’ ekosistemu. Čini mi se da Mokrogorska škola menadžmenta upravo služi kao neka vrsta hub-a za okupljanje i razumevanje svih tržišnih igrača.