Neki mladi ljudi, sportisti, veslači, izabrali su da se veslačkim putešestvijem bore protiv monotonije koje je korona unela u živote svih nas. Uz podršku kompanije Beoexpo organizovano je nekoliko izazovnih i nimalo lakih veslačkih tura.
Život uvek pobeđuje – moto je predsednika UEPS-a Viktora Nikolića, koji pored redovnih poslovnih i porodičnih, ima niz aktivnosti kojima pozitivnim bojama slika svoj i živote onih sa kojima sarađuje. Sjajan veslač, predsednik Izvršnog odbora Veslačkog saveza Srbije, podržao je mlade veslače da se početkom jula otisnu na Srebrno jezero, što je bilo samo zagrevanju za novu, izazovniju rutu.
Vođa veslaćke posade Igor Nikolić, projektni menadžer Beoexpa, podelio je sa nama svoje utiske. Igor je diplomirao na FON-u,na odseku Menadžment i organizacija, na temu koja je usko vezana za organizaciju specijalnih događaja, što je ujedno i oblast koja ga je najviše zanimala.
- Za početak, ukratko – ko je Igor Nikolić? Čime se bavite, šta su vam hobiji i preokupacije?
Tokom studija sam aktivno bio angažovan na realizaciji pojedinih projekata u okviru Beoexpa, a tokom srednjoškolskih dana sam “učio zanat” od naših vrednih majstora u Beoexpu. Tokom studentskih dana sam najviše vremena provodio u radu na afirmaciji studentskog veslanja u Srbiji i to kroz osnivanje i razvijanje studentske sekcije u okviru našeg matičnog kluba, veslačkog kluba Partizan. Tu smo nas četvorica ( koji smo i sad bili akteri na putu od Beograda do Đerdapa) vodili studentsku grupu i organizovali njene aktivnosti u saradnji sa našim trenerom Ivanom Brajtigamom, koga smo, zbog izvornog zanimanja kapetana duge plovidbe, od milošte, nazivali “Prvim srpskim moreplovcem”. Bili smo prva beogradska posada koja se takmičila u finalu A “Regate Sveti Duje” u Splitu i to protiv posada renomiranih Kembridža, Oksforda, pa i Ahena. I pored rezultata i medalja koje nisu izostajale, smatram da je najveći rezultat našeg rada bio taj što smo uspeli da okupimo stvarno raznovrsne ljude u okviru naše sekcije, svi oni će u budućnosti, siguran sam, biti uspešni lekari, inženjeri, advokati, programeri itd.
Pored toga u slobodno vreme volim da slikam, skijam, bavim se berzanskim trgovanjem i generalno istražujem nove i nepoznate oblasti.
- Da li je ovo veslačko putovanje bilo izazov, avantura, način aktivnog odmora ili nešto drugo?
Rekao bih da je ovo naše putovanje baš sve što ste i naveli, mi smo jednostavno imali potrebu da uradimo nešto neuobičajeno, a da pritom to radimo zajedno. Veslanje je za nas i pomalo način života, jer ko jednom uđe u čamac, ostaje u njemu i nekoj formi do kraja života. Život nas može odvesti na razne strane, ali će strast i ljubav prema veslanju ostati nešto što nas povezuje i čemu ćemo se vraćati iznova i iznova.
- Šta sve mora da poseduje veslač kad se otisne na ovako velike veslačke ture? O čemu sve treba da vodi računa tokom priprema i tokom puta?
Veslanje je pre svega akademski sport, koji se praktikuje pri univerzitetima širom sveta, stoga i ne čudi da su to mahom obrazovani ljudi, pedantni, precizni. Veslači ( uglavnom) imaju osobine empatije prema ostalim veslačima, čvrstog duha i karaktera, znaju svoj cilj i prenose sve što su trenirali na 2km ( koliko traje trka). Vremenom većina njih prenese ovo i na poslovne i druge planove.
Što se tiče našeg malog putovanja, važno je razumeti spceifičnosti svake posade i u skladu sa tim pripremiti logistiku na pravi način ( hrana, voda, suplementacija, rezervna veslačka oprema, štelovanje trkačkog čamca itd). Samim veslanjem smo želeli da praktično etabliramo jedan nov vid veslanja i u opšte kontakta sa prirodom, kakvi nisu postojali do sada u našem podneblju i to ne samo u Srbiji, već i ostalim balkanskim zemljama.
- Da li je bilo momenata kad ste se uplašili snage vode i prirode uopšte?
Adrenalin je bio prisutan, posebno kada je Dunav “podivljao” sa talasima (što će biti prikazano u filmu koji pripremamo), zaista smo bili mokri “do gole kože”. Mislim da je strah više bio prisutan kod posade koja nas je pratila jer na snimcima to izgleda veoma zahtevno.
Ipak priroda je uvek bila jača od čoveka, i to se mora poštovati, mi smo vodu uvek poštovali i smatram da nas je priroda na neki način “nagradila” mogućnošću da završimo etapu.
- Energija mladosti i iskustvo srednjih godina – da li je to dobitna kombinacija?
Generalno smatram da je to dobitna kombinacija, kako u poslu, tako i u sportu. Lično, sam jedan od najmlađih u firmi, ali volim taj status i saradnju sa starijim i iskusnijim kolegama.